Izbornik Zatvoriti

Poljubac delfina

                           Susret za pamćenje

Pre par godina, poznati italijanski ronilac Enzo Maiorca (preminuo je 2016.) ronio je u toplim morima Sirakuze.

Nekoliko trenutaka pre nego što je želeo da zaroni osetio je da ga nešto udara po leđima, okrenuo se i ugledao delfina.

Odmah je shvatio da to delfin nije radio zbog igre, već da je pokušavao nešto “reći”.

Delfin je zaronio, a Enzo je zaronio za njim. Na dubini od 15 metara je u ribarskoj mreži bio zarobljen drugi delfin.

Enzo je odmah izronio i rekao kćeri Rozani da uzme noževe. Oboje su zaronili i noževima oslobađali delfina iz mreže. Trebalo im je nekoliko minuta, a za to vreme je delfin u mreži emitovao zvuk sličan ljudskom plaču.

Delfin može da izdrži ispod vode od 5 do 10 minuta, nakon čega mora da izroni i udahne vazduh, u protivnom bi se ugušio.

Delfin koga su spasili je bila ženka koja je pored svega još bila i trudna.

Nekoliko trenutaka nakon oslobođenja donela je na svet malenog delfina koji je srećan kružio oko njih. Na kraju prišao Enzu i dodirnuo mu obraz poput poljupca u znak zahvalnosti, nakon čega su se udaljili.

Enzo Majorca je završio svoju priču ovim riečima: “Dokle god čovek ne nauči poštovati i pričati sa životinjskim svetom, nikad neće razumieti svoju ulogu na ovoj Zemlji”.

Da li dovoljno čuvamo prirodu?

Da li vaspitavamo decu da je priroda njihova druga kuća?

Postoji izreka: “Mi ne nasleđujemo Zemlju od svojih predaka, mi je pozajmljujemo od svoje dece.”

Izvor: dnevna doza sveta

Share
Posted in Kutak za decu i roditelje